05.prosinca 1918. djelatnici 25. i 53. domobranske pukovnije izašli su na zagrebačke ulice te se uputili prema Trgu bana Jelačića protestirajući protiv uvlačenja Hrvatske u južnoslavensku državu bez izjašnjavanja volje ili davanja suglasnosti hrvatskoga naroda. Upravo je ovaj protest označio kraj tada 50-godišnjeg djelovanja Hrvatskog domobranstva i početak progona svih protivnika novostvorene kraljevine. Tadašnji šef policije Grga Angjelinović, saznavši prije za njihovu namjeru prosvjeda, postavio je na neke od kuća na Jelačićevom trgu naoružane vojnike koji su zapucali iz strojnica na prosvjednike iz 25. i 53. pukovnije te prolaznike. Tako je na trgu ubijeno i ranjeno preko 20 vojnika.
53. pješačka pukovnija je nastala iz Trenkove pandurske regimente. Nakon što je Trenk osuđen, Trenkovi panduri 22. prosinca 1748. prelaze u slavonski bataljun, dekretom Dvorskog ratnog vijeća 8. rujna 1756. Slavonski bataljun pretvoren je u redovnu pukovniju, koja je Carskim dekretom 20. listopada 1756. ustrojena u 53. pješačku pukovniju. Postrojbu sa najdužim trajanjem u Hrvatskoj vojnoj povijesti.
Kao dio vojnog sustava Habsburške Monarhije pa Austro-Ugarske, 53. pukovnija
bila je angažirana u sukobima u koje je ta europska sila bila uključena sve do njezina
raspada 1918. :
 ratovima za austrijsku baštinu (1740.-1748.),
 u Sedmogodišnjem ratu (1756.-1763.),
 ratu za bavarsku baštinu (1778./´79.),
 austrijsko-rusko-turskom ratu (1787.-1791.),
 ratovima protiv Francuske (1792.-1815.),
 u napuljskoj buni (1821.-1826.),
 u sukobima 1848./´49.,
 u ratovima 1859., 1866.,
 u bosanskoj okupaciji 1878. pa sve do Prvog svjetskog rata (1914.-1918.).
Nakon završetka vojnih sukoba postrojbe se vraća s ratišta. Nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije,