Uskrsno bdijenje u požeškoj katedrali

 Tradicija čuvanja Isusova groba počinje nakon Isusove smrti na križu i njegova polaganja u grobnicu – špilju, na Veliki petak. Prema dostupnim izvorima, skupina Židova s vođama okupila se nakon pashalne večere. Razgovarali su hoće li se obistiniti Isusova riječ da će treći dan uskrsnuti od mrtvih. U svojem strahu od ostvarenja tih riječi, izabrali su odbor koji je sljedećeg dana trebao otići do Poncija Pilata sa zahtjevom da se postavi straža ispred Isusova groba koja bi spriječila da Isusovi učenici ukradu Isusovo tijelo te tako proglase da je uskrsnuo. Idućeg dana židovski su svećenici iznijeli svoj zahtjev Ponciju Pilatu, koji je odobrio deset rimskih legionara da čuvaju Isusov grob. U znak spomena na taj događaj po svetištima i crkvama na Veliki petak i Veliku subotu održava se čuvanje Kristova groba. Krajem Drugog svjetskog rata na našim prostorima ta je višestoljetna tradicija zamrla. Tek početkom 90-ih godina prošlog stoljeća, s promjenom političkog uređenja i države, počela je snažnija obnova te kršćanske tradicije. Danas je na prostoru Hrvatske raširena u više oblika. Deset godina u požeškoj katedrali  Trenkovi panduri čuvaju Isusov grob.